Uspori

srijeda, 14. rujna 2016.

Je li prije sve bilo bolje?

Da sam barem… Mogla sam… Htjela sam… Željela sam…

Ponekad se čini kako svoj život živimo ne u sadašnjosti, nego u nostalgičnim prisjećanjima stvari koje se nikada nisu dogodile. Iako sam uvjerena da nam se većina stvari događa s nekim važnim razlogom, i sama ponekad teško pronalazim opravdanja za neke svoje prošle odluke ili pak sa žaljenjem promišljam o stvarima koje se nikada nisu dogodile, a i da su se dogodile, pitanje je bi li sve bilo onako kako sam zamislila.



 Ipak, nostalgija je svuda oko nas i ne postoji osoba koja je imuna na slatki okus prošlosti. Najbolji dokaz za to je serija 'Stranger Things'. Da ne ulazim u detalje o samoj radnji, reći ću samo kako se radi o prekrasnom hommageu 80-im i ranim 90-im godinama, te serijama i filmovima koji su obilježili danas platežno najsposobniji dio populacije. Dakle, iako se cijela priča svodi na marketinšku nostalgiju, u nama izaziva taj neki osjećaj naivne topline karakteristične za djecu.

Trgovine odjećom pune su majica s bendovima koji su odavno relikt prošlosti, a i sve češće nailazim na zapise na društvenim mrežama koji s nostalgijom govore o nekoj drugoj vrsti djetinjstva. U stvarnom svijetu, nerijetko kada sretnemo naše 'nostalgične okidače' ostanemo razočarani nakon prvobitne euforije. Otprilike, kao kada je Ledo izbacio 'Bubi' – najbolji sladoled u svemiru za koji sam na kraju balade zaključila da se radi o ogavnom šećernom sirupu s previše arome žvakaće gume. 

Nostalgija je zbilja takva – šećerna. Kada se prisjećamo nekih situacija ili maštamo o njima, vidimo ih kroz ružičaste naočale, uokvirene heklanim tabletićima s pozlatom, uz kičasti zvuk violine. Stvarnost nerijetko ima gorkast okus, koji nas itekako podsjeća da smo živi. Čak i kada je najgore. 

Tako da, umjesto da maštamo o ŠBBKBB stvarima (što bi bilo kad bi bilo), trebamo naučiti uživati u vlastitom trenutku, a svoju prošlost ostaviti tamo gdje jest. Propuštene prilike su iza nas, a ako nešto možemo naučiti iz njih to je da ponekad moramo biti hrabriji. Odvažniji. Odlučniji. Da moramo biti spremniji na sve posljedice koje će proizići iz naših djela. I na kraju krajeva, kakva god naša odluka bila, uvijek će postati dio sjećanja i te nostalgije koja se javlja u nama kada stvari krenu nizbrdo.

petak, 9. rujna 2016.

Moram ili biram i želim

Imate "to do" listu za predstojeći vikend? Apsolutno morate oprati onu grozno neurednu kupaonicu, usisati kauče i tepihe, oprati rublje... Borili ste se s time i kroz tjedan, ali uvijek pomalo i nedovoljno, glavnina posla je opet ostala za ta dva slobodna dana. Imam ju i ja. Odnosno, imala sam ju. Ovaj vikend sam ju odlučila zanemariti jer, znate što? Ništa ja ne moram. Ovaj vikend bavit ću se onim što ŽELIM.


Možda će vas iznenaditi da moja "želim" lista još uvijek uključuje čišćenje kupaonice. Očistit ću ju jer si želim stvoriti ugodnu atmosferu u kojoj ću predvečer isprobati novi piling i losion za tijelo. To isto želim. Oprat ću i rublje. U nedjelju predvečer želim otići na festival hrane u najdražoj majici. Sam festival me također silno veseli, želim probati finu klopu i popiti čašu dobrog vina, već dugo nisam. Želim usisati i te kauče jer imam tri ljubimca, a strašno volim leći na trosjed i uživati u knjizi koju trenutno čitam.

Moja "želim" lista tako uključuje i kupaonicu i losion i rublje i majicu i večeru i vino i usisavanje i knjigu. Moram (haha) priznati da se čini puno manje naporna i strašna nego moja "to do" lista. Ono što se promijenilo je moja polazišna točka. Ja ništa ne moram, a moranje je ono što kod mene (a i mnogih drugih) stvara grč, otpor i brzanje kako bismo čim prije sve skinuli s dnevnog reda. Grč i otpor stvaraju nervozu i ljutnju, brzanje stvara umor, a stvarni užitak završenim poslom izostaje. Dan završi tako da nervozni i umorni besciljno prebacujemo programe i ne iskoristimo svo ono vrijeme zbog kojeg smo se toliko žurili.

Sutra ujutro ću otići na plac i popiti kavu. Neću žuriti doma jer MORAM spremati i kuhati (a ako ne počnem sad neću nikad biti gotova...) već ću uživati u početku dana. Svaka aktivnost dobit će moje vrijeme i pažnju jer ju biram i želim. Jer mi je ugodna sama po sebi ili jer je ugodan njen produkt. Jer je važna, a važno je i usporavanje i svjesnost kao vid brige o sebi. 

Isto vrijedi i kada morate doktoru, na kavu ili završiti projekt. Ne morate, već želite biti zdravi, održati prijateljstvo, dobro obaviti posao.

Neke aktivnosti mnogo je lakše prepoznati kao nagrađujuće jer je nagrada trenutačna. Izazov, ali i ključ je u aktvnostima koje nam nisu uvijek ugodne pronaći tu nagradu i želju. Tada ćete puno manje toga morati. 

P.S. Kako rijetko tko od nas baš jako voli odgođeno zadovoljstvo, možete si složiti malo "slavlje" koje će pojačati trenutnu svijest i zadovoljstvo završenim poslom. Upalite svijeću u čistom prostoru, složite si mirisnu kupku, popijte najbolju kavu.

utorak, 6. rujna 2016.

Kako bacati manje hrane?

Prosječan Hrvat godišnje baci 70 kilograma hrane. Zapravo, mogli bi se reći da bacimo onoliko hrane koliko smo teški. Nepojedeni komad sira, trula banana, zaboravljena salata – sve su to stvari koje se iz dana u dan odvoze na smetlište.

Ne zvuči mnogo? U hrvatskoj se svake godine baci hrane u vrijednosti 4 milijarde kuna. Istovremeno, svakog dana 20.000 djece mlađe od 5 godina svakodnevno umire od gladi. Sada stvari zvuče već pomalo zastrašujuće.

Osim što bacamo hranu koja je još uvijek jestiva, bacamo i novac i zagađujemo okoliš. Potrošačke navike su se promijenila i kupujemo hranu koja ima sve više pakiranja. Neki od vas će se možda prisjetiti – nekada je kutija keksa bila kutija keksa. Danas je kutija keksa kutija još manjih pakiranja keksa. Voda u boci se kupovala samo za posebne prigode poput putovanja, a danas je konzumiramo svakodnevno, pored pitke vode iz slavine.



Bacanje potiče i prehrambena industrija koja nerijetko stavlja kraći rok trajanja kako bi motivirala dodatnu potrošnju, ali i zaštitila se od eventualnih tužbi.
Pa kako onda smanjiti tu količinu od 70 kg?

1. Planirajte obroke

Ovo je vjerojatno najbolji način da smanjite količinu hrane koju bacate. Svake subote, prije nego krenem u kupovinu, u glavi složim okvirni plan što će se jesti taj tjedan. Također, trudim se da svaki obrok sadrži određenu količinu voća i povrća, pa kupujem u skladu s tim. Važno mi je da se tjedni meni može rotirati kroz dane, za slučaj da mi se jedan dan ne kuha, pa tako kombiniram jednostavna i komplicirana jela, ona koja se mogu podgrijati i sl.

2. Čuvajte ostatke

Ako vam ipak ostane hrane, zamrznite je ako možete i pojedite kasnije. Količinu hrane u otpadu možete smanjiti i tako da čuvate ostatke sirovog povrća za ukusne juhe i variva. U zamrzivaču uvijek imam kutijicu s npr. polovicom velike mrkve, stabljikom brokule, komadom tikvice i sl. Kada dođe vrijeme za kuhanje juhe, kupim cijelo pile i rastrančiram ga tako da mi ostane hrbat i kosti koje onda, zajedno s povrćem, ubacim u juhu. Ostatke mesa očistim od kosti, a zatim sve rasporedim u porcije i uvijek imamo domaću pileću juhu s praktički 0 otpada (samo kosti).

3. Izložite hranu pogledu

U jednom trenutku sam shvatila kako nam dosta povrća propadne jer je sakriveno u donjoj ladici namijenjenoj za povrće. Jednostavno sam u tu ladicu premjestila umake, staklenke i sl., a na police stavila zdjele u koje složim voće i povrće nakon kupnje. Na taj način lakše pratim što imam u hladnjaku i što trebam potrošiti, a i zdrava hrana mi je na dohvat ruke.

4. Izbjegavajte dostavu

Upalo mi je u oko da ako jedan tjedan naručimo dostavu, odmah ostane višak hrane u frižideru. Pokušajte se više osloniti na sebe, a manje na dostavljača pizze. Pečena jaja s jednostavnom salatom su ionako mnogo brža i zdravija.

5. Budite svjesni onoga što konzumirate

To znači da ne idete po namirnice gladni i da izbjegavate 'povoljne' akcije proizvoda koje ne možete konzumirati u razumnom roku. Prilikom jedenja oslanjajte se na okus i miris, posebno kada su u pitanju mliječni proizvodi jer ponekad rok ne znači apsolutno ništa. Ako vam treba jedna tikvica i jedna rajčica, onda ih i kupite, bez obzira na to što drugi trpaju velike vreće hrane. Ionako je najskuplja hrana ona koju ćete baciti.

Designed By Blogger Templates | Distributed By Gooyaabi Templates